Irena u doba korone - Irena Podvorac
U posljednje vrijeme zaokupljena sam utjecajem pandemije korona virusa na psihu. Stvara niz autoportreta koji odražavaju psihička stanja i prikazuju moju emotivnu percepciju realnosti. Radovi reflektiraju emocije izazvane karantenom, izolacijom, socijalnim distanciranjem, gubitkom prava na rad, gubitkom slobode kretanja, prava koja imamo kao ljudska bića. U glavi mi kuha, kipi, špekulice gubi, previše toga joj se roji u glavi. Blokiram se poput kompjutera u kojem previše programa rade odjednom. Pitam se kako odigrati sve ženske uloge (kućanice, majke, supruge, umjetnice, njegovateljice, učiteljice, odgojiteljice…. ) i ne pogubiti pritom sebe.
Razmišljajući o temi ženskog nasljeđa izdvojila sam nekoliko dragih sjećanja koja su mi se duboko usjekla u memoriju. Baka Danica s bezbrojnim vunicama i koncima plete rukavice, sokne, veste, prsluke. Ljubav prema biljkama utkala je u svoja tkanja radeći odjevne predmete od heklanog lišća i cvjetića. Mama za bakinom Singer mašinom šiva kape i haljinice. Baka Ela obožavala je biljke, ponosila se svojim rascvjetalim balkon i baštom. Ljubav koju imam prema zelenilu, biljkama i cvijeću kreće od nje. Nasljedstvo njemačko-češke kuhinje, rezultiralo je jelima punim tijesta: knedla i šufnudla. Mama i baka često su mijesile tijesto, najdražu hranu, šufnudle. Danas te utkane obrasce vidim u radu s glinom, kad ju valjam kao tijesto valjkom. Modeliram u željeni oblik prljavih prstića, kao u djetinjstvu kad sam se igrala s tijestom. Odrasla sam uz snažne žene, koje su izdržale i ustrajale kroz teške trenutke, ratove, gubitke voljenih osoba, sve ih povezuje ljubav, obitelj i smisao rada s rukama. Ručni rad, vezanje goblena, štrikanje, heklanje i šivanje. Igla, konac, ruka koje plete, ruka koja miluje, utkane radosti i tuge.
Kako sam prolistala
2022., porculan, glazura, zlato, 12 x 11 x 14 cm
Autoportret koji s jedne strane priziva sjećanja na bakine biljke, a s druge emotivne strane priča, kako sam propupala kao biljka u proljeće. Gubitak majke, nesigurne financije, pandemija, puno toga me smrvilo, zgnječilo….skupljam dijelove, tražim se, rane cijele, osjećam kako rastem, pupam, listam i ideje naviru. Nakon kreativne pauze i blokade, emotivnog pucanja za vrijeme korone, okružujem se zelenilom, napokon osjećam kako se vraćam korijenima, sabirem, i konačno snovi su mi veći od strahova.
Generacijske niti
2022., porculan, 13x12x15 cm
Autoportret koji interpretira bakin ručni rad, prsluk stvoren od heklanih cvjetića. Antikna Singer mašina nevidljivim nitima veže generacije žena u mojoj obitelji. Sjećanja na vrijedne ruke majke za šivaćom mašinom ili bake kako štrika i hekla, kroz rad u porculanu, svojom delikatnošću podsjeća na uzorke koji su one tkale. Mijesim - modeliram glinu, pečem keramiku. Ruke rade, prsti nikad ne miruju.