Povijest generacije - Iva Čukelj

Kroz posljednjih godinu i pol dana aktivno se kroz umjetnički rad bavim pitanjem nasljedstva - onog opipljivog i ne opipljivog, vidljivog i nevidljivog. Rastom i kroz godine, zadnjih par intenzivnije počela sam si postavljati pitanja o sebi, što me sve čini ženom, što sam sve ja, a što je od moje majke - njene majke. Koji su to nasljedni obrasci, talenti, pogledi na svijet utkali pod kožu.

Teme koje su same po sebi apstraktne i teške pokušala sam provesti kroz izradu zajedničkog rada - zajedničkog nasljednog predmeta kojeg stvaramo sada i u kojem sudjeluju sve generacije. Baka, teta, mama i ja. U nedostatku i izbivanju tradicije - predmeta - koji se daruju s naraštaja na naraštaj, ovim načinom pokušavam oživiti isto, ali u direktnom sudjelovanju osoba koje istovremeno pišu povijest za budućnost.

Baka je radila u tvornici Nade Dimić, teta je u jednom periodu radila u konfekcijama i šivala sa svilom, mama cijeli život hobby šivanje od popravaka i šivanja za stan, odjeće za maškare. Baka je svoje znanje smatrala zanatom i nije ga htjela prenositi dalje, jer nije htjela istu budućnost za svoje kćeri. Neminovno uz nju i njeno šivanje odjeće njima, i njihovim lutkama usadila je ljubav u svaku. Audio progovara upravo o tome kako je u tetin život ušlo šivanje i koji je njen put bio. Videorad nas 4 prikazuje zajednički razgovor i slaganje motiva za predmet - koji još nastaje - veliki mural/tapiserija.

Sve ovo nastali su i postali predmeti brige, iako materijalni, prenose i donose sa sobom nešto jako bitno, utkano na njih i u njih. Povijest generacije.